POEZIJA – Dijana Mehović – SLOVO O FATIHU

Sine moj, da tebe nije,

ljubav spoznati ne bih znala. 

Pomislim da kraj se vije, 

a priča početak tek začela.

I dok vrijeme ide, dan po dan,

godine što slijede će svoje reći.

A ja istinu već znam:

pisaću o tebi, pisaću o sreći

što rođenjem svojim meni donio si. 

I da sve što ikad sam željela si ti.

Oči moje, da tebe nije,

majka bi u meni morala da se krije,

a tugama mjesto da ustupi. 

Jer sve pobjede, svi uspjesi

pored tebe su ništavni i glupi. 

List hartije, parče metala,

ono što je nekad bilo važnije i preče, 

i čemu sam sebe bezrezervno dala,

pred tobom, Osvajaču, prezreno kleče.

ž

Jedino moje, da tebe nije,

rodila se MAJKA nikada ne bi. 

I možda bi bore, starosti linije

dočekala prebacujući sebi…

Ili nesvjesna onog što nemam,

možda bih i slavu stekla, stvorila ime. 

Besmislu smisao uzalud davala,

pisala tekstove, ponekad i rime,

koje mi sad bježe i ukrotiti se ne daju

jer pred tobom, sine, riječi nestaju.

 

Ostaje ljubav, njena sen, 

sada moja potreba i prva misao. 

A za pjesme ne brinem ni na tren,

jer sve ove godine 

duboko u meni 

ti si ih pisao.