KOLUMNA – Gordan K. Čampar – SA OVIM SE NE SMIJEMO MIRITI
SA OVIM SE NE SMIJEMO MIRITI
Kada stradaju djeca, sve velike riječi padaju u vodu, ostaje samo razgolićena surova istina: da se dotaklo dno. Da su zakazali odrasli, institucije, načinjeni propusti, nastupilo nečinjenje i ravnodušnost.
Djeca nijesu akteri istorije, ma koju je pisao, ona se o nju sapliću kao dokaz tuđeg neuspjeha.
U osnovnoj školi Shajareh Tayyebeh, u gradu Minab, u provinciji Hormozgan, stradale su djevojčice. Djeca. Nema rečenice koja to može učiniti podnošljivim, nema konteksta koji to može opravdati. Nema politike, vjere, kulture ni „složenih okolnosti“, niti objašnjenja.
Posebno boli što su to bile djevojčice. Jer djevojčice u mnogim društvima od starta nose manju dozvolu za grešku, za prostor, za glas. One su krhkije ne zato što jesu, nego zato što ih takvima prave. I kada stradaju, strada i ideja da ih svijet čuva bolje nego ostale.
Škola bi trebalo da bude posljednje utočište. Mjesto gdje se opasnost završava na kapiji, a kada se tragedija dogodi u učionici ili njenoj sjenci, to nije nesreća — to je slom društva.
U danima nakon tragedije, počeće uobičajeni rituali: istrage, saopštenja, izrazi saučešća. Počeće i ono gore — relativizacija. Priča o okolnostima, o pravilima, o odgovornostima koje se razvodnjavaju. Sve dok se imena ne pretvore u broj, a broj u tišinu.
Ali djeca ne smiju završiti u tišini, tišina je najudobniji oblik saučesništva, ona kaže: desilo se, ali nas se ne tiče. A istina je suprotna — tiče se svih nas, jer svijet u kojem djeca ginu u školama nije „njihov problem“, to je globalni bankrot moralnih vrijednosti.
Ne traži se ovdje sažaljenje, traži se bijes koji će trajati duže od jednog dana, traži se pamćenje koje ne zavisi od geografije i religije, traži se da prestanemo mjeriti vrijednost dječjeg života prema mjestu rođenja.
Djevojčice iz Minaba nijesu simbol, one nijesu lekcija.
One su djeca koja su trebala odrasti.
Sve drugo što kažemo, ako ne vodi ka stvarnoj odgovornosti i promjeni, samo je još jedan način da se pomirimo s neprihvatljivim.
A s ovim, se ne smije miriti!
