VEZILJE – Safet Hadrović Vrbički
I
Vezak vezle tri moje sestre, tri vezilje
zlatnim koncem izvezle na platnu smlije.
Prva izvezla tananim koncem šumu
široki drum, mene i brata na drumu.
Visoko na nebu izvezla Žar-pticu
brežuljke, livade, rijeke: dragu Vrbicu.
Iza brežuljka sunce kako pitomo sija
pšenicu koju smo orali brat Latif i ja.
Kad smo se igrali ralom, kad nam je bila
zemlja bliska – kao majka što nas je dojila.
Kad smo nas dvojica svitali u zaranke
orući katuništa, kleča i proplanke.
II
Druga izvezla pšenicu, zrelu, zlatnorunu
nad poljem goluba sa klasom u kljunu.
Žetelice mlade kako žito žanju
pod zlatasnim julskim suncem u svitanju.
Grlicu nad poljem što guče dok leti
mene i brata kako skupljamo zlatne rukoveti.
Pa ih vežemo u breme, slažemo u stogu
i taj krasni rod seljački pripisujemo Bogu.
A žetelice pjevaju o cvijetu koji cvjeta
za jedno od njih tamo na kraju svijeta.
III
Treća izvezla klasje kako u snu kleca
obavijeno zlatnom koprenom mjeseca.
Klasje što će sjutra gumnom rasturiti
naš nemirni putalj na svojoj kopiti.
Brat će bičem tjerat konja – a ja mu
uz pjesmu pomoći da rastavi slamu.
Potom ćemo skupa do zvjezdanog neba
rastavljati plevu od nasušnog hljeba.
Ljubićemo zatim: zrno, konja; ko pagani
slaviti: nebo, kišu, sunce – mi seljani!
Nije vez koji vezu sestre samo puki ukras, on je svojevrstan zapis o životu, poput traga na slikarskom platnu, stiha na parčetu papira, čime se bavi i Vrbički u pjesmi VEZILJE koja podsjeća na bezbrižno djetinjstvo, znoj pri radu i žetvi, prirodu koja je „zemlja kao majka“, harmoniji koja vlada, filozofiji života seljaka, porodičnoj zajednici, tradiciji i očuvanju indetiteta, duhovnim vrijednostima.
Safet značlački barata pjesničkom konstrukcijom, bavi se poređenjima („zemlja kao majka“), održava ritmičnost i narativnost jer pjesmu smješta u (okvir starih slika), sa puno epiteta („zlatni konac“, „pitomo srce“) i nagomilane simbolike (pšenica – život, hljeb – opstanak), uz dominaciju bliskosti u porodici ali i sa prirodom.
Pjesma snažno prikazuje život seljaka kao skladan spoj rada, prirode i porodične bliskosti. Kroz motiv umijeća vezilje, obični prizori postaju trajne uspomene i umjetnost. Od bezbrižnog djetinjstva, preko zajedničkog rada, do gotovo svetog odnosa prema zemlji, pjesma slavi život u njegovom punom smislu. Njena glavna snaga je u jednostavnosti koja otkriva duboku istinu – čovjek, porodica i priroda su jedno. (Gordan K. Čampar)
