POVRATAK MRTVIH – Prof. dr Draško Došljak
(Antiratne strofe Braha Adrovića)
Prof. dr Draško Došljak
Najveće zlo čovječanstva – rat ostavio je najkrvavije i najtraumatičnije posljedice na individualnu i kolektivnu svijest. Njegove posljedice se ne okončavaju potpisivanjem mira, već nastavljaju da bole kroz izgubljene živote, razorene porodice, porušene gradove, pocrnjele zavičaje i izgubljeno povjerenje među ljudima. Poezija je oduvijek bila snažno sredstvo kroz koje se umjetnici bore protiv zaborava i opominju društvo na opasnosti sukoba i ratova.
Jedan od pjesnika sa prostora Crne Gore, koji je u svojoj književnoj misiji kontinuirano, dosljedno i snažno zastupao antiratni glas, jeste Braho Adrović. Njegova poezija nosi snažan etički i humanistički naboj, protkana je vapajem za mirom i dubokom vje- rom u čovječnost. Adrovićevo pjesničko stvaralaštvo ne govori samo o tragediji rata, već i o vrijednostima koje mu se suprotstavljaju – ljubavi, pravdi, zajedništvu i sjećanju.
Braho Adrović stvara u vremenu i prostoru obilje- ženom ratovima i podjelama, a njegovo pjesničko pero postaje glas otpora. Njegova antiratna poezija ne zasniva se na pukom opisu ratnih stradanja, već na univerzalnoj poruci da je svaki rat besmislen, da razara čovjeka i briše dostojanstvo:
„Sačuvaj me Bože,
Od prljavog rata:
Da si živa meta,
Rođenoga brata“.
„Rat je najgroznija mašina
Pljačkanja i smrti,
Koju su izmislili ljudi
Da se oko naših glava zauvijek vrti“.
U njegovim stihovima rat se doživljava kao prijetnja ne samo ljudskom životu, već i moralnom poretku. Pjesnik oštro odbacuje ideologije koje vode u sukobe, ali istovremeno nudi sliku prkosa – vjeru u to da poezija može biti melem, a riječ most među ljudima.
Za razliku od patetičnih opisa stradanja, Adrović svoju poeziju usmjerava ka čovjeku – pojedincu, nevinoj žrtvi rata. Njegovi stihovi ukazuju na bol majki, djece i porodica koje gube najmilije, ali i na ranjenog čovjeka koji, uprkos svemu, traži način da sačuva dostojanstvo.
Pjesnik Adrović uspostavlja most empatije između čitaoca i žrtve, jer želi da pokaže da je svaki izgubljeni život jednak i vrijedan pamćenja. Otuda poezija o Vukovaru, Srebrenici, Kosovu, Ukrajini, Palestini…U tome se ogleda i univerzalnost njegove antiratne poezije – ona prevazilazi granice, nacije i ideologije. Zato on i pjeva: „Ja uporno propovijedam ljubav, ljubavi“.
U ovoj zbirci poezije Braha Adrovića javljaju se brojni motivi koji snaže njegovu antiratnu poruku. I to: majka – simbol stradanja i vječnog bola zbog izgubljenog djeteta; dijete – simbol nevinosti i budućnosti koja je ugrožena; tuga i suza – univer- zalni znaci patnje, ali i nade da će čovjek iz bola nešto naučiti; domovina – ne kao prostor granica, već kao prostor zajedničkog života i sjećanja:
„Iz mora suza,
podigao se ogromni,
crni oblak,
iz koga, samo ako kane,
ona dječja suza,
mogla bi
da čitav svijet potopi“.
Adrovićeva antiratna poezija ima i funkciju svjedočenja. Ona podsjeća na stradanja, ali i opominje da se prošlost ne smije ponoviti. Njegova riječ je otpor zaboravu i indiferentnosti, jer pjesnik vjeruje da samo pamćenjem žrtava i prepoznavanjem besmisla ratova čovjek može graditi budućnost:
„Sačuvaj me Bo
Od prljavog rata:
Da si živa meta
Rođenoga brata“.
Adrović potvrđuje da pjesnik ne smije ćutati pred nepravdom. Stoga njegova antiratna poezija nije samo estetsko djelo, već i etička poruka – poezija koja nosi angažovanost, budnost i odgovornost.Jezik u ovim pjesmama je jednostavan, ali snažan, jer kroz slikovitost i jasnoću, Adrović prenosi poruke koje ne dopuštaju ravnodušnost.
Antiratna poezija Braha Adrovića zauzima značajno mjesto u savremenom crnogorskom i širem južnoslo- venskom književnom kontekstu. Njegova riječ je pobuna protiv nasilja i besmisla, ali i himna ljudsko- sti i pravednosti. Ona je poziv na mir.
U vremenu kada se ratovi ponavljaju i kada je čovjek ponovo izložen opasnostima podjela i mržnje, poezi- ja Braha Adrovića ostaje aktualna i potrebna.
Njegovi stihovi ne traže samo sažaljenje, već i akciju – da čovjek brani mir, da pamti i da se suprotstavi svakom obliku nepravde, mržne, rata. Stoga antiratna poezija Braha Adrovića nije samo pjesnički izraz jedne epohe, već trajna opomena i univerzalna poruka da je mir najveća vrijednost čovječanstva. Neka mir koji propovijeda pjesnik Braho Adrović bude velika država u kojoj ćemo lijepo stvarati, uživati, voljeti i biti voljeni. Vatromet ljubavi!
